Brodovi " Blizanci " ali samo po svojoj sudbini odnosno u smrtiIstina o brodovima sadržana je u stihu Tome Bebića pjesnika koji je umro mlad,ali su njegove riječi duboka zasada u svim pričama o brodovima:" Brodovi su isti ka`i ljudi "
Ako pitamo pomorce,ribare ili bilo koga koji žive uz more i od mora reči će nam da brodovi imaju i dušu ...
Mnogi će od nas zaključiti : Od brodova bi mogli učiti mnogi ljudi.Brodovi,naposljetku,i nisu isti ka`i ljudi.Malo su bolji ......
Ovo je priča o dva broda "blizanca" kako i sam naslov govori
P/b Karađorđe / Proleterka"
[You must be registered and logged in to see this image.]Putnički parobrod izgrađen 1913.god.u Swan,Hunter&Wigham Richardson Ltd in Wallsend-on-Tyne,UK za Ugarsko-Hrvatsko Dioničko Pomorsko Parobrodarsko Društvo Rijeka pod imenom "
Višegrad " Nosivosti 1322 BRT,dužine 80,75 m,širine 10,4 m,kapaciteta 1000 putnika,snaga parnog stroja 1103 Kw,brzine 17,5 čv
1921.god. :Novi vlasnik Hrv.Dioničko Pomorsko Parobrodarsko Društvo Sušak pod novim imenom "
Karađorđe"
1923.god. :Novi vlasnik "Jadranska Plovidba d.d. Sušak pod imenom "
Karađorđe"
1930.god :12.srpnja imao je sudar sa talijanskim putničkim parobrodom "
Francesco Morosini" u Pašmanskom kanalu na ruti prema Sušaku
Zapovjednik broda je bio iskusni kapetan Romano Prodan iz Bakra.Brod je u sudaru znatno oštećen "sjeo" na plićak otočića Bisaga što je spriječilo potonuće.Brod je otegljen u Tivat i tamo popravljen.Prigodom popravka brod je dijelom izmjenio karakterističan izgled jer mu je uklonjen jedan od dva dimnjaka.Poslije je još nekoliko puta bio obnovljen i moderniziran.
[You must be registered and logged in to see this image.]1941.god :02.travnja zajedno sa putničkim parobrodom
Prestolonaslednik Petar /Partizanka udario u podvodnu minu i nakon eksplozije kotlova kod otoka Zlarin potonuo na dubinu od 55 m.
1951.god :lipnja mjeseca "Brodospas" započinje akciju vađenja potonulog broda koja je trajala do studenoga 1952.god.
1952 - 1955 god.:U ovom periodu brod je potpuno obnovljen u brodogradilištu Split.
1955.god.:Novo ime "
Proleterka ",vlasništvo Jadrolinija - Rijeka
[You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this image.]1955 - 1969 god. :Plovio uzduž Dalmatinske obale
1969.god :09.prosinca brod se nasukao na stjenu Misine blizu otoka Murtera.
1970.god. : Brod je izrezan u brodogradilištu Sveta Kaja-Split
P/b Prestolonaslednik Petar / Partizanka[You must be registered and logged in to see this image.]Putnički parobrod izgrađen 1931.godine u Swan,Hunter&Wigham Richardson Ltd u Newcastle,UK za Jadransku plovidbu d.d. Sušak.Nosivosti 1726 BRT , dužine 81 m , širine 11,4 m , kapaciteta 1000 putnika , Snaga parnog stroja 2832 Kw , brzina 18,5 čv.
1941.god. : 02 travnja zajedno sa putničkim parobrodom
Karađorđe/Proleterka udario u podvodnu minu i nakon eksplozije kotlova kod otoka Zlarin potonuo na dubinu od 51m.
1950.god. : Nakon temeljitih priprema 10.kolovoza "Brodospas" iz Splita započeo je sa prvom etapom vađenja potonulog broda.Akcija vađenja je trajala 18 dana.Novi vlasnik je Jadrolinija- Rijeka pod novim imenom
Partizanka1950 - 1952.god. : Brod je potpuno obnovljen u brodogradilištu Split
[You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this image.][You must be registered and logged in to see this image.]1952 - 1969.god. : Brod je plovio uzduž istočne obale Jadrana.
1969. god. : Izrezan u staro željezo u la Spezia - Italija.
U vrijeme kad se događa ova istinita priča oba ova luksuzna putnička parobroda pripadali su Kraljevini Jugoslaviji odnosno istom brodaru :Jadranskoj plovidbi d.d. Sušak
[You must be registered and logged in to see this image.]Tvrtka je osnovana 1922. god. kao dioničko društvo spajanjem svih brodarskih društava Rijeke i okolice.Obavljala je redoviti priobalni prijevoz na Jadranu flotom od 67 parabroda.Godine 1934.god. započela je prva s turističkim kružnim putovanjima.Nakon drugog svjetskog rata nacionalizirana je i odonda poznata kao Jadrolinija.
Oba broda su bila istog kapaciteta putnika - po tisuću putnika i potopljena istog dana 02.travnja 1941.god u 16 sati,istovremeno i na istovjetan način od mine,na istom mjestu,kraj otoka Zlarina -
Prestolonaslednik Petar na dubinu 51 metar,
Karađorđe četri metra dublje.
Njihove olupine bile su po završetku rata jednaki izazov splitskom "Brodospas"-u koji se prvi put okušao u vađenju plovnih objekata s toliko velike dubine.Bili su posljednji "bijeli brodovi" raspadajuće Kraljevine Jugoslavije i prve civilne žrtve Drugog svjetskog rata,iako su stradali četri dana prije njegova početka,odnosno napada na Jugoslaviju.
Za sve vrijeme Drugog svjetskog rata,računajući i mjesec dana prije njegova"službenog"početka,plovilo se uz najveće opasnosti između nebrojeno mina koje su pred rat položile Jugoslavija,zatim i Italija,Njemačka i Engleska.Govori se da ih je do završetka rata u Jadranskom moru bilo oko 8500.Znatan broj bio je položen bez ucrtanih pozicija u karte minskih polja pa se samo moglo nagađati gdje ih ima,a gdje ne.Največa opasnost za brodove bile su akustične i magnetne mine.
Prije samog početka rata putničkim je brodovima pružena izvjesna "šansa" da se sklone na sigurnija mjesta.Savez pomorskih brodovlasnika Kraljevine Jugoslavije uputio je predstavku Generalštabu u kojoj se tražilo da se putnički brodovi sklone na sigurno mjesto u inozemstvo.Načinjen je popis od 58 brodova koji nisu uzeti u kombinaciju za vojne potrebe,te su se mogli povući u Egejsko more.
Brodovlasnici Jadranske plovidbe d.d. Sušak htjeli su na svaki način otpremiti u inozemstvo svoje luksuzne putničke brodove
Prestolonaslednika Petra,Jugoslaviju i
Karađorđa.
Ubrzo je stigao potvrdan odgovor tako da je pred sam početak napada na Jugoslaviju iz Kraljevice 02.travnja 1941.god.su isplovila oba broda prema Boki Kotorskoj i Grčkoj.
Kostrenski kapetani zapovjedali su brodovima.Zapovjednik
Prestolonaslednika Petra bio je kapetan Mate Tonković iz Sv.Barbare,a
Karađorđa kapetan Toma Grdaković iz Sv.Lucije.Obojca su bili vrlo iskusni i cijenjeni zapovjednici kojima je uprava povjerila zapovjedništvo svojih največih putničkih brodova.U Kraljevici se na
Prestolonaslednika Petra ukrcao i direktor Antun Rismondo sa suprugom,a ukrcano je i deset večih zapečaćenih sanduka koji su sadržavali zlato i vrijednosti poduzeća kao i vrijednosti i skupocijen namještaj obitelji Rismondo.
Putovanje je teklo uobičajeno,uz oblačno vrijeme i južni vjetar koji je pojačavao prema srednjem Jadranu.Zapovjednici su imali podatke za slobodnu plovidbu.Ratna mornarica,pripremajući se za rat u vodama Šibenskog kanala,položila je mine.Zapovjednici barba Mate i Toma nisu izgleda bili upoznati s pozicijama minskih polja,ali su navodno znali da je uplovljavanje u zlarinsku valu dozvoljeno a da je sam prolaz Šibenskim kanalom miniran.
Brodovi su plovili kanalom između otoka Prvića i Tijata kad je kapetan Tonković s
Prestolonaslednikom Petrom preuzeo čelnu poziciju,što je kako se kasnije saznalo učinjeno jer je supruga direktora Rismonda patila od morske bolesti,a jugo je bilo u pojačanju pa je Rismondo zatražio da se sklone u zlarinsku luku i valu koja je prirodno smještena tako da je idealno zaklonište od juga i njegovih visokih i snažnih valova.
Prilazeći zlarinskoj vali i luci brodovi su zapravo zaplovili minskim poljem za koje zapovjednici nisu znali,"
Prestolonaslednik Petar" bio je nekoliko stotina metara ispred "
Karađorđa".Odjednom,posve nenadano,odjeknula je snažna eksplozija i parobrod je pred očima posade "
Karađorđa" naglo potonuo.Kao da ga je duh povukao u morsku dubinu.
Da bi izbjegao katastrofu svog broda,kapetan Tomo Grdaković naredio je posadi nagli prelazak stroja u plovidbu unatrag,ali nošen jakim vjetrom,brod je u toj manovri izgubio dolazni pravac i krmom udario u drugu minu.Snašla ga je ista sudbina.Za nepunih desetak minuta Jadranska plovidba Sušak izgubila je dva svoja nakvalitetnija putnička broda.
Na sreću,velikim pomorskim znanjem,iskustvom i zalaganjem,posade brodova sa svojim zapovjednicima su spašene,kao i direktor Rismondo sa suprugom,iako su ga jedva prisilili da napusti brod s kojim je želio potonuti.
EPILOGDolaskom u Šibenik,započelo je ispitivanje zapovjednika,najprije u Lučkoj Kapetaniji,a zatim u Komandi ratne mornarice na staroj fregati "Krka" koja je na vezu u Mandalini bila Komandni brod.
Što su pokazala saslušanja?Dali su kapetani bili obavješteni o minskim poljima?
Navodno nisu,iako je utvrđeno da su u Kraljevici dobili neka uputstva.Minska polja trebala su biti osigurana s dva remorkera,ali u trenutku udesa tih remorkera nije bilo na pozicijama.
Nakon saslušanja u Šibeniku,upućeni su na daljne saslušanje u Split koje su vodili Komanda mornarice i Jadranska plovidba.Za vrijeme istrage bili su smješteni u hotelu Ambasador.
Što se sve događalo u Splitu malo je poznato i nikad potvrđeno.U nedjelju 06.travnja,na dan napada Njemaca na Jugoslaviju u ranu zoru slučajni prolaznik u uvali Poljud u plićaku našao je leševe dvojce utopljenika.Leševi su brzo indetificirani kao kapetani M.Tonković i T.Grdaković uz priopćenje da su počinili samoubojstvo trovanjem,što je ubrzo ispravljeno u hicem iz revorvera.Motiv samoubojstva navodno je bio što nisu mogli podnjeti krivicu za potonuće brodova,a što je potvrđeno od strane Komande mornarice i direkcije Jadranske plovidbe,iako je dan ranije jedan od direktora Jadranske plovidbe koji je vodio istragu izjavio da zapovjednici nisu krivi.
Vjest o samoubojstvu iznenadila je sve one koji su bili upoznati sa istragom.Tajna njihove smrti niti do danas nije u potpunosti razjašnjena.Nepobitno je utvrđeno da su bili ubijeni po nalogu Komande ratne mornarice,posebno oko navodne sabotaže o tajnosti minskih polja.
Kod indetifikacije brat M.Tonkovića kaže da je na potiljku obojce kapetana primjetio ranu od revorverskog metka.Ovo je i neslužbeno potvrđeno od strane dva mlada oficira tadašnje Mornarice koji su izjavili da su bili ubijeni pod optužbom da su krivi "za veleizdaju i otkrivanje minskih polja".
Nažalost ni to nije bio kraj tragedije.Supruga kapetana T.Grdakovića shrvana gubitkom svog supruga i pod psihičkim stresom,oduzela si je život.Direktor Rismondo inače poznat i cijenjen kao korektan i pošten čovjek,godinu dana nakon tragičnog događaja također je izvršio samoubojstvo,a ubrzo je umrla i njegova supruga zbog čije je morske bolesti i došlo do ove tragedije.
Kapetani Toma Grdaković i Mate Tonković bili su prvi kostrenski pomorci žrtve Drugog svjetskog rata.
Srdačan pozdrav !
Početna stranica 
Registracija 
Login 
