Brodovi i pomorstvo

Forum about ships and maritime travel
 
Početna stranicaPočetna stranica  RegistracijaRegistracija  LoginLogin  

Share | 
 

 Brod "Šubićevac" skončao na plaži Alanga

Prethodna tema Sljedeća tema Go down 
Autor/icaPoruka
sali



Join date : 30.09.2008
Age : 65
Lokacija : Zagreb

PostajNaslov: Brod "Šubićevac" skončao na plaži Alanga    pet pro 30, 2011 9:17 pm

Još jedan brod iz flote propale šibenske “Slobodne plovidbe” skončao je svoju plovidbu na plažama indijskog Alanga.Ovaj put riječ je o nekadašnjem “Šubićevcu”, koji je pod imenom “Mi Rae” i zastavom Sjeverne Koreje prodan u staro željezo.

[You must be registered and logged in to see this image.]

Posljednji vlasnik ‘Šubićevca’ bila je sjevernokorejska vlada

Brod za prijevoz sipkih tereta “Mi Rae”, nosivosti 28.972 tone, izgrađen je 1978. godine u engleskom Newcastleu pod imenom “Desdemona”.
1984. godine kupuje ga crnogorski brodovlasnik Božo Dabinović i daje mu ime “Boka”. “Boku” u listopadu 1985. godine, nakon samo 10 mjeseci u Dabinovićevu vlasništvu, kupuje “Slobodna plovidba” i brod preimenuje u “Šubićevac”, kao treći i, ispostavit će se, posljednji koji je nosio to ime do gašenja kompanije.

Zanimljivo, u vlasništvu Šibenčanina Zdravka Iljadice godinama je plovio i brod “Argola”, blizanac “Šubićevca”, koji je također sredinom 80-ih nosio ime “Boka”.

Izvor : [You must be registered and logged in to see this link.]


LOA: 160,03m. Lpp: 148,01m. B: 23,51m. D: 9,519m G.T.: 13.586. DWT: 16.728.

1978 Swan Hunter Shipbuilders Ltd. -Hebburn SB. Dock, Hebburn. Yard No. 331.

EX-DESDEMONA, 1978 (Nombre Original/Original Name). EX-BOKA, 1984. EX-SUBICEVAC, 1985.

EX-ACHILLES, 1991. EX-DIANA Z, 2001. EX-BRIGHT FUTURE, 2003. MI RAE, 2003.

slika : EX-DIANA Z (2001)

[You must be registered and logged in to see this image.]

izvor : [You must be registered and logged in to see this link.]

slika : EX-ACHILLES (1991)

[You must be registered and logged in to see this image.]

izvor : [You must be registered and logged in to see this link.]


Članak iz šibenskog Novog Tjednika -Između ostalog i osvrt na brodove koji su plovili pod imenom "Šubičevac" te o Slobodnoj plovidbi iz Šibenika koja je povišću pritrujena.

piše : Boris Dežulović hrvatski pisac i novinar. Jedan je od suosnivača »Feral Tribunea« i redoviti kolumnist u hrvatskim i srbijanskim medijima.

Dalmacija u mom srcu

MOSLAVINO, POVIŠĆU PRITRUJENA

Danas to zvuči smiješno, pomalo budalasto i upravo dirljivo naivno, ali pedesetih godina prošlog stoljeća, u ono davno vrijeme prije turizma, bilo je dosta moderno otvarati brodarske kompanije. Društvena bi zajednica, kako se to onda govorilo, skupila pare i kupila u Engleskoj neki stari, isluženi brod, prebojIla ga u modro ili zeleno, bijelim slovima na provi ispisala naziv neke jugoslavenske planine, grada ili rijeke, pa pozvala drugaricu suprugu predsjednika općinskog komiteta Partije da bude kuma novom ponosu našeg malog mista. I što je najblesavije, stvar je funkcionirala. Naš bi bulk-carrier, kako smo važno i stručno nazivali brodove za rasute terete, dalekim morima i oceanima pronosio ugljen, željeznu rudu i slavu neke jugoslavenske planine, grada ili rijeke, zaradile bi se pare za drugi, treći i četvrti brod, i uskoro bi to bila sasvim pristojna brodarska tvrtka.

Jedina slobodna riječ

Svaki gradić na dalmatinskoj obali koji drži do sebe imao je jednu takvu. Drugovi iz komiteta vidjeli bi da su u susjednom mjestu napravili nekakvu Plovidbu, Mediteransku, Jadransku, Obalnu, Lošinjsku, Ovakvu, Onakvu, pa bi zaključili kako nisu ni oni pizde da nemaju svoju flotu. Što su oni bolji od nas?, autoritativnim bi glasom podviknuo predsjednik općinskog komiteta, i sutradan bi se od Engleza kupio rabljeni bulk-carrier. Nema ozbiljne brodarske kompanije bez bulk-carriera.
Tako su i u Šibeniku davne 1959. drugovi odlučili osnovati brodarsku kompaniju, i nakon dužeg vijećanja nazvali je Slobodna plovidba. Padale su, naime, najrazličitije ideje, ali sve su Plovidbe bile zauzete, netko je onda ambiciozno predložio da se poduzeće zove Atlantska plovidba, pa se ispostavilo da su drugovi u Dubrovniku već osnovali jednu Atlantsku, iznervirani je predsjednik komiteta na kraju pitao koja je riječ slobodna, i tako je, kaže legenda, nastala Slobodna plovidba. Sutradan su u Genovi nabavili neki rabljeni parni teretnjak, prebojIli ga u modru boju i velikim bijelim slovima na provu ispisali – 'Šubićevac'.
Danas to, eto, zvuči smiješno, pomalo budalasto i upravo dirljivo naivno, ali u to vrijeme ljudi su se tukli tko će raditi na slavnom prvom brodu šibenske kompanije. 'Svi su iz naših mista tili ić na taj brod, al nisu svi mogli, pa je Komitet donio odluku: iz svakog mista po dva čovika! Tako je nastala prva posada Šubićevca', pričao je prije koju godinu, na otvaranju izložbe o Slobodnoj plovidbi, Krapljanin Ivo Španja, koji se na prvi Šubićevac ukrcao kao tesar.

Groblje sjećanja

Kažem prvi, jer kad je stari parni teretnjak otišao u penziju, naslijedio ga je drugi brod istog imena. Ukupno tri Šubićevca pronosila su svjetskim morima i oceanima rasute i sipke terete, slavu Slobodne plovidbe i grada pod Šubićevcem. Na svom vrhuncu, osamdesetih – kad je kupljen Šubićevac Treći – šibenska je brodarska tvrtka imala čak dvadeset i osam brodova, od kojih su neki, koliko god to smiješno i blesavo danas zvučalo, čak građeni u domaćim brodogradilištima.

Ovih dana na golemu pješčanu plažu indijskog Alanga - divovsko groblje brodova na kojemu skončava čak polovica svih umornih morskih divova svijeta - nasukan je veliki sjevernokorejski brod za prijevoz sipkih tereta Mi Rae. Nitko tamo ne zna, niti je ikoga briga – a i zašto bi bilo? - da se Mi Rae do 1991. godine zvao Šubićevac: bio je to posljednji od ona tri Šubićevca nekad slavne šibenske Slobodne plovidbe.
Tisuće indijskih radnika poput termita su navalili na nasukanu čeličnu lešinu i tako je u starom željezu završio treći dio priče o parnom teretnjaku Šubićevac, ponosu malog dalmatinskog grada koji je prije pola stoljeća, davne 1959. godine, imao svoju brodarsku kompaniju.

Slobodna plovidba ispustila je dušu prije trinaest godina, u ono veselo doba sveopće privatizacije, kad su nova država i nova Partija zaključili kako je uvjerenje da more može služiti i za plovidbu teretnih, putničkih i ribarskih brodova jedna od naslijeđenih zabluda komunizma, i da more nije ništa drugo doli jedna divovska kada za turiste.

Jedna po jedna gasile su se tako u dalmatinskim gradićima brodarske kompanije, drugovi iz komiteta, ili kako se to već sad zove, vidjeli bi da su u susjednom mjestu svoju Plovidbu odveli u stečaj, pa bi zaključili kako nisu ni oni pizde da spašavaju svoju. Što su oni bolji od nas?, autoritativnim bi glasom podviknuo predsjednik općinskog komiteta, i sutradan bi se Sjevernoj Koreji prodao i posljednji bulk-carrier, a radnici poslani na zavod za zapošljavanje. Nema ozbiljnog turističkog resorta sa bulk-carrierima.
Priča o tihoj propasti dalmatinskih brodara duga je i tužna priča o nekadašnjoj pomorskoj Dalmaciji, u kojoj je Dubrovnik prije pet stotina godina imao treću najveću mornaricu na svijetu, a svaki gradić prije pedeset godina ozbiljnu brodarsku kompaniju. U dvadeset prvom vijeku, od te je Dalmacije ostala samo poneka bolećiva klapska pjesma o moru i brodu, u crkvicama na obali pokoja zavjetna slika jedrenjaka u oluji kojega je spasio sveti Nikola, i drevne kamene kapetanske kuće, koje čekaju da ih kupi neki spretni poduzetnik, izbaci iz njih stare drvene brodske škrinje, crno-bijele fotografije brodova i makete bulk-carriera, pa uredi luksuznu vilu s apartmanima.

Rad: relikt onog vremena

Danas, pedeset godina kasnije, Dalmacija je samo teoretski na moru, i kad ne bi bilo klapa, razglednica, kalendara i spotova Hrvatske turističke zajednice, na kojima se vidi neka neobična, velika plava voda, nitko ne bi ni znao da su ona simpatična kamena brda s luksuznim apartmanskim vilama zapravo otoci. Da se nekim čudom u ovo doba globalnih katastrofa pomiješaju tektonske ploče i da dalmatinska obala zajedno s Velebitom i Biokovom, gradovima i otocima završi, šta ja znam, u Sisačko-moslavačakoj županiji, teško da bi itko to uopće primijetio. Ribari i radnici u riboprerađivačkoj industriji, varioci u brodogradilištima i mali mjesni kalafati, posade bulk-carriera, kapetani, mornari, prvi i drugi oficiri, strojari i mali od kužine radili bi sve što rade i sada – okupljali se u derutnim poslovnim zgradama na pregovorima s predstavnicima Vlade, ili visjeli po zavodima za zapošljavanje, kafićima i kladionicama – i nitko ne bi ni uočio da se pod tvrđavom Svetog Nikole umjesto one velike slane vode iznenada pružilo široko moslavačko Lonjsko polje.
Samo bi češki turisti i austrijski nautičari ulazili u kafiće u mudantinama, s perajama na nogama i smiješnim kapetanskim kapama na glavi, pa zbunjeno pitali domoroce gdje im je nestalo more.
A ovi bi im odgovarali kako je more relikt komunizma, i da je budućnost Moslavine u apartmanima i golfu.

[You must be registered and logged in to see this link.]

Srdačan pozdrav !
[Vrh] Go down
 
Brod "Šubićevac" skončao na plaži Alanga
Prethodna tema Sljedeća tema [Vrh] 
Stranica 1 / 1.
 Similar topics
-
» Pozdrav sa plaže!
» Slavonski brod :D
» Drveni brod Karaka
» Nasukani brod na Peljescu
» KRALJICA MORA školski brod

Permissions in this forum:Ne moľeą odgovarati na postove.
Brodovi i pomorstvo :: Događaji :: Vijesti iz pomorstva-
Forum(o)Bir: